Alan Watts: Kako prestati brinuti?
Alan Vatts (1915.-1973.) – filozof, govornik i pisac više od 25 knjiga. Možda najbolje poznat kao interpretator i popularizator filozofije istoka zapadnom svijetu u ovom kratkom clipu naziva: “The mind” govori na temu: “Kako prestati brinuti?”.
Zakon privlačenja – iz drugog kuta
Zakon privlačenja nije nešto što je potrebno mistificirati na bilo koji način. Iz moje perspektive gledano on je sveobuhvatni koncept komunikacije i vibracione sinkronizacije unutar apsoluta koji može rezultirati željenim ili neželjenim ishodima. Ishodi ovise o koordinaciji svijesti i podsvijesti, odnosno onome što se kroz naše živote iz svjesnog unosi u nesvjesno te na kraju određuje našu točku privlačenja.
Zanimljiva istraživanja Vol. 2
Ellen Langer psihologinja s Harvarda u svom složenom eksperimentu provedenom 1979. godine koji se odnosio na usredotočenost uma – dobila je zadivljujuću demonstraciju moći uma nad materijom.
Kratki tekst: Različite percepcije naših postupaka
Svi smo različiti, baš kao i naši doživljaji postupaka drugih osoba. Krenemo li od pretpostavke da su naši postupci (razmišljanja i djelovanja) uvijek razumljivi drugim osobama to nas može odvesti u razne konfliktne situacije. I obrnuto – drugi mogu biti nerazumljivi nama. Što je nekome buha, drugome je slon!
Pogled unutar sebe…
Savršena stvar koji si možemo priuštiti u životu je naučiti kako pogledati unutar sebe. Zaviriti u naš osobni svemir i razumjeti samog sebe. Biti onkraj uma, promatrati vlastite misli i emocije u sadašnjem trenutku, onda kada imamo momentalnu mogućnost izbora djelovanja i promijene ishoda kroz mudrost sukladnu našem kompletnom biću. Živjeti i potpuno sudjelovati u svom životu.
Živjeti u samoobmani – proces samozavaravanja
Nije sve divno i krasno! No većina će radije živjeti u samoobmani – “laganju samome sebi”, nego prihvatiti realitet onakav kakav on uistinu jest i djelovati iz njega – bez uljepšavanja. Prihvatiti realitet baziran na čistim, surovim činjenicama, bez fokusiranja uma na samoobmanu i trošenje ogromne količine (vitalne) energije kojom bi održali takvu vrstu prividne stvarnosti, tj. iluziju na životu.
“Prividi o slobodi” – malo na temu!
Da li smo mi kao ljudi uistinu slobodni ili samo živimo u nekakvom prividu slobode? Ovo pitanje kao svoj odgovor ima neograničenu količinu mogućnosti No možda je naša sloboda, ipak samo mit, neprestana iluzja, tj. privid kojim nam zamagljuju oči oni koji vladaju svijetom slobodnih robova…
Formule ljubavi – predstave o ljubavi
Šetajući kroz svijet knjiga u potrazi za zanimljivim štivom, pogled su mi zaokupirale dvije podeblje knjige vrlo jasnih i direktnih naslova: “Emocije” i “Formule ljubavi”. Brzinski sam prolistao jednu i drugu te momentalno zaključio da za razliku od gomile knjiga oko njih, ove dvije putuju na police moje probrane kućne knjižnice. Na prvi pogled naslova knjige “Formule ljubavi” subjekt “X” mogao bi pretpostaviti da je ovo tek nekakva literatura “za curice” ili “još jedan u nizu plitkih vodića za samopomoć”, no takvo skromno mišljenje uistinu ne može dotaći niti autora, niti sadržaj knjige. Otkrijmo i zašto!
Malo o genijalnosti i smeću
Unutar svih nas skriva se genijalnost koju je na dno, potisnula gomila smeća. Ona se na sve načine bori kako bi izašla van na svijetlo. Ona vidi svijetlo s dna svoje jame, ponekad nam uspije nešto doviknuti, a kada shvati da smo je čuli, sretna je i u momentu se entuzijastično prihvati penjanja. Taman kad dođe pred cilj, misli si: “Još samo malo i vani sam!” – kad odjednom, pokreće se nova lavina smeća i ona pada natrag na dno. Sjedeći opet na dnu, skuplja snagu i čeka neki novi povoljni trenutak za djelovanje. Ona ne gubi volju, bez obzira na prepreke – strpljiva je i čeka taj dan, kada će joj se pružiti nova šansa da bi zablistala u svom apsolutnom sjaju. Razmišlja o tome kako će pogledati prema dnu, nasmijati se i reći mu: “Svijetlo je sada moje – nemam namjeru vratiti se na dno!”
Saboteri iz uma: Uvjerenja
Tko ili bolje što upravlja nama, našim postupcima u svijesti i nesvijesti. Što su to uvjerenja? Da li su sva uvjerenja naša vlastita ili su naučena, nametnuta i usvojena? Kamo nas vode ili možda ne? Što postižemo njihovom promijenom? Treba li ih propitivati?