Dobro nam došli dragi pučani i pučanke! Sajam uvjerenja je otvoren, pozivam sve vas, da izložite, prodate ili promijenite svoja uvjerenja! Ali pokušajte bar danas, ne stvoriti neki novi rat!
Kroz naše živote vođeni smo i uvjetovani raznim uvjerenjima, što ne znaći da su ona uvijek ispravna i funkcionalna. U slobodnom prijevodu mogli bismo reći da su uvjerenja – načini razmišljanja, modeli, šablone, programski kodovi ili obrasci našeg ponašanja po kojima funkcioniramo, vrednujemo (prosuđujemo) i vršimo interakciju s okolinom, odnosno ona određuju naš put i djelovanja na njemu – mi živimo prema njima. Ona se u nas usađuju od rođenja pod utjecajem okoline (obitelj, prijatelji, škola, literatura, religijske institucije…) i kroz vlastita životna iskustva kojima stvaramo nova uvjerenja, ustabiljujemo ili mijenjamo stara, a neka u potpunosti odbacujemo kao pogrešna ili nefunkcionalna.
Uvjerenja mogu biti dobra ili loša (ovisno percepcijama), individualna (osobna) i grupna (manje, veće ili globalne grupacije ljudi), dogmatska (ona koja se ne propituju) – bilo da se radi o nama samima ili globalnim grupacijama ljudi.
Iz svega navedenog slobodni smo zaključiti da nas vlastita (naučena, nametnuta, iskustvena…) uvjerenja mogu odvesti stranputicom i sabotirati ili postaviti na pravi put i uzdići. No naravno, ona nikada ne putuju sama, a u pomoć im uvijek priskaće i neki “emotrip” (podražajno – aktivno djelovanje emocija). U slijedećem dijelu navesti ću nekoliko primjera postavki uvjerenja.
Uzmimo za primjer da su vam roditelji stalno naglašavali da su svi ljudi loši, da sve treba izbjegavati te da nikome ne treba vjerovati, a vi ste to bez propitivanja usvojili. Iz toga je recimo proizašlo vaše potpuno nepovjerenje u ljude, izbjegavanje i povlaćenje iz bilo kakvog društva, odnosa, samoća, strah da vas netko ne povrijedi i cijeli niz drugih, mogućih sputavajućih manifestacija. Ovakvo uvjerenje moglo vam je učiniti ogromnu socio disfunkcionalnost i nezadovoljstvo na svim poljima života.
Kroz djetinjstvo, u klasičnoj dječjoj igri možete naići na razne vrste omalovažavanja i zadirkivanja koja stvaraju uvjerenja. Vratite se malo u djetinjstvo na trenutak i zamislite da se igrate s prijateljima nekih igara u kojima je bit pobijediti – biti prvi. Iz recimo tjelesno-motoričkih razloga niste vični tim vrstama igara i konstantno ste zadnji – gubite. U takvim situcijama mogli biste vrlo lako postati predmet izrugivanja i ismijavanja što u vašoj glavi može stvoriti uvjerenje da niste dovoljno dobri općenito, odnosno stvoriti – kompleks manje vrijednosti. Bez obzira što, možda na drugim poljima briljirate, učestalim ponavljanjem ovakvog segmenta utvrđujete to uvjerenje i time razvijate kompleks manje vrijednosti koji vas prati kroz život. Mogli biste postati skloni odustajanju od bilo čega iz straha od izrugivanja i ismijavanja ili biste mogli otići u drugu krajnost i pokušavali uvijek biti pobijednik – prvi u nečemu, a ukoliko se to ne dogodi, vrlo frustrirana osoba.
U školama nas uče razne teorije i kroz njih nam nameću uvjerenja. Uzmimo kao jednostavan primjer Darwinovu teoriju evolucije – hm, još nisu pronašli kariku koja nedostaje. Ako ste uvjereni da ste nastali od majmuna, ponašajte se sukladno tome – ne glumite čovjeka. Isto tako je i sa literaturom, razne knjige mogu vam usaditi pregršt uvjerenja, koja ćete kroz neko vrijeme usvojiti kao vaša vlastita i nahoditi se prema njima. Bilo bi mudro odvagnuti subjektivna mišljenja pisaca tih knjiga i u njima zastupljenih ideja, ne shvatiti sve doslovno i usvojiti bez propitivanja.
Slijedeći primjer uvjerenja podložan je filozofskim i teološkim debatama, ali nekako se osjećam obaveznim navesti ga kao primjer u njegovom minimalističkom udjelu. “Ne želim ulaziti u nikakve debate nego samo i isključivo navodim tematiku kao primjer uvjerenja.”
Neke religijske institucije konstantno naglašavaju kako se Boga treba bojati i stalno strepiti nad svojim mislima i postupcima jer on neprekidno nadgleda, sluša, prosuđuje, osuđuje i kažnjava sve naše misli i djela koje po nekim mjerilima nisu u redu.
Kako se kaže u narodu: “Pametnom dosta”. – slobodni ste sami razmisliti o ovakvoj vrsti individualnog i globalnog uvjerenja.
Kao osvrt na kompletan tekst pala mi je na pamet jedna Budina izreka koja glasi: “Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao, ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje, ne vjeruj zato što je to zapisano, ne vjeruj zato što je to prorečeno, ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje…” – kao završetak ove izreke dodao bih: “propitaj sve i donesi svoj sud”. Iako, ni to ne znaći da je ispravno i funkcionalno ono što prosudite…
U ovom trenutku, zastanite, odmaknite se od računala, nađite mirno mjesto, opustite se ili jednostavno prošetajte i nevezano uz tekst razmislite malo o vlastitim poljima života na kojima momentalno ne briljirate i imate problema, propitajte svoja uvjerenja dostupna svijesti. Tko zna, možda bi bilo mudro i promijeniti koje.