U bespućima naše svakodnevice slobodni smo primijetiti sve veći broj nezadovoljnih ljudi. Govoreći iz pozicije globalnog, aktivnog promatrača kao i sudionika raznih životnih situacija. Nabrojat ću nekolicinu takvih situacija s kojima se vjerojatno svi stalno susrećemo. Ljudi su nezadovoljni svojim momentalnim poslovima, malim primanjima ili drugom krajnosti koja se zove nezaposlenost. Nezadovoljni su svojim obiteljima, partnerima, ljubavnicima, a opet i ako su samci. Nezadovoljni su posjedovanjem, kao i ne posjedovanjem materijalnih stvari. Bilo kako bilo, nama ljudima nemoguće je udovoljiti jer kako god da okrenemo, nikada nije sve kao po loju. Ukoliko još dotaknem i razne segmente mogućih ljudskih ovisnosti kao što su cigarete, alkohol, droge, seks, internet itd., paleta je sve šira i šira. A da ne govorimo o tome kako ljudi iz globalnog unutrašnjeg/vanjskog nezadovoljstva te straha od vlastite prolaznosti ulaze u razne sekte i organizacije, misleći da će im takva vrsta pripadnosti dati neka instant rješenja njihovih problema i/ili željenu slobodu.
Gledajući ovu malu uvertiru ljudskog nezadovoljstva i raznih ovisnosti, već možemo pretpostaviti te uvidjeti raznolikost mentalnih i fizičkih zarobljenosti koje su daleko od slobode kojoj se svi nadaju i potajno je priželjkuju. U ovom trenutku slobodni ste sagledati i razmisliti o svemu što vas osobno čini zarobljenima. Popis je već sad ogroman, zar ne? No, na vašu sreću ili možda, na žalost, veliku većinu zarobljenosti sada nećete uspjeti uvidjeti jer vam one dođu pod nešto sasvim “normalno”.
Pojedinim, nazovimo ih “zarobljenostima” pristupamo svjesno, odlučno i uz preuzimanje potpune odgovornosti za njih (neuvjetovana zarobljenost). Dok su nam druge vrste zarobljenosti jednostavno nametnute globalnim, dogovornim uređenjem (uvjetovana zarobljenost), odnosno ukalupljivanjem ljudskog društva i kompletnog sustava postojanja u zadane predefinirane norme i pravila (stereotipe) kojih se moramo pridržavati, jer ukoliko ih se ne pridržavamo, odskačemo od okoline, društva, a (ukalupljeno) društvo nas kao takve, jednostavno ne prihvaća, ne razumije, konstantno pokušava što više ukalupiti te ukoliko u tome ne uspije, naposljetku ignorira i odbacuje.
Sve ovo možemo vidjeti i doživjeti u našoj brutalnoj svakodnevici. Kao i sve veći postotak preuzimanja (utjecaja) zapadnog modela društva, života, razmišljanja i djelovanja (“Idiokracije/Patokracije”). Upitamo li se iskreno koliko smo uopće slobodni – shvatit ćemo bolnu globalnu činjenicu, da u biti klasičnim načinom života i razmišljanja uopće nismo slobodni, nego samo živimo u tzv. “prividu slobode”. Porobljenost je započela u trenutku našeg začeća i trajat će sve dok ne napustimo ovaj svijet koji smo dobili u naslijeđe, upoznali, kroz koji smo prošli i kojeg kao takvog, mrvicu promijenjenog našim prisustvom, predajemo i ostavljamo drugima u naslijeđe.
Što to jest “Sloboda”?
Za razliku od onoga što ljudska rasa većinski, stereotipno i pogrešno smatra pod pojmom “sloboda”, ona ipak nije nešto što možemo opipati. Kada ostanemo sami sa sobom shvaćamo da je sloboda “unutrašnje stanje uma i duha” dok je sve ostalo samo privid slobode. Sloboda jest stanje uma i duha kojim nadilazimo sva mentalna i fizička ograničenja materijalnog postojanja – stanje unutrašnjeg mira i djelovanja/nedjelovanja iz područja tog mira. Ona je u nama i uvijek postoji unutar nas. Ukoliko se osjećamo i jesmo slobodni unutar sebe, kao i u miru sa samim sobom (oslobođeni mentalnih zarobljenosti) – nitko nam nikada neće i ne može uzeti našu slobodu – ma koliko god to pokušavali učiniti. Sapienti sat.
FB link na bilješku Robovi slobode