Oznaka: psiha

Živjeti u samoobmani – proces samozavaravanja

Nije sve divno i krasno! No većina će radije živjeti u samoobmani – “laganju samome sebi”, nego prihvatiti realitet onakav kakav on uistinu jest i djelovati iz njega – bez uljepšavanja. Prihvatiti realitet baziran na čistim, surovim činjenicama, bez fokusiranja uma na samoobmanu i trošenje ogromne količine (vitalne) energije kojom bi održali takvu vrstu prividne stvarnosti, tj. iluziju na životu.

Malo o genijalnosti i smeću

Unutar svih nas skriva se genijalnost koju je na dno, potisnula gomila smeća. Ona se na sve načine bori kako bi izašla van na svijetlo. Ona vidi svijetlo s dna svoje jame, ponekad nam uspije nešto doviknuti, a kada shvati da smo je čuli, sretna je i u momentu se entuzijastično prihvati penjanja. Taman kad dođe pred cilj, misli si: “Još samo malo i vani sam!” – kad odjednom, pokreće se nova lavina smeća i ona pada natrag na dno. Sjedeći opet na dnu, skuplja snagu i čeka neki novi povoljni trenutak za djelovanje. Ona ne gubi volju, bez obzira na prepreke – strpljiva je i čeka taj dan, kada će joj se pružiti nova šansa da bi zablistala u svom apsolutnom sjaju. Razmišlja o tome kako će pogledati prema dnu, nasmijati se i reći mu: “Svijetlo je sada moje – nemam namjeru vratiti se na dno!”

Saboteri iz uma: Uvjerenja

Tko ili bolje što upravlja nama, našim postupcima u svijesti i nesvijesti. Što su to uvjerenja? Da li su sva uvjerenja naša vlastita ili su naučena, nametnuta i usvojena? Kamo nas vode ili možda ne? Što postižemo njihovom promijenom? Treba li ih propitivati?

Uloge u koje se vraćamo

Krečući se u poznatom krugu kroz različite situacije s vremenom postajemo sve iskusniji. Kad nam se prelije čaša postavljamo ljude i stvari na svoje mjesto. Vrijeme prolazi, a mi postajemo mudri i puni samopouzdanja. Evoluirali smo i više ne štetimo sami sebi. Doživjeli smo divan preokret. Nakon godina borbi, u glavi se vrte hvalospjevi zbog dobrih odluka i pravog puta. 

Privremena smrt i reinkarnacija EGA

Kakav je to osjećaj bivati u stanju bez ega? Vjerovatno su se mnogi od vas zapitali, pokušali i spontano im se to dogodilo na neko kratko vrijeme. Pravo pitanje bi glasilo: Kako ostvariti dugotrajnije bivanje, potpuno oslobađnje ili asimilaciju ega? Bazirajmo se sada na privremenoj smrti ega i pokušajmo približiti osjećaje i funkcioniranje svijesti kroz djelovanja nastala tim momentom.

Rubna iskustva: Tko sam ili što sam ja?

Ovu temu je u većini slučajeva teško pokrenuti u svakodnevnom razgovoru. Mogu se kladiti da mnogi ljudi nikada neće ispričati neobične i ponekad neobjašnjive događaje koji su im se dogodili. Vjerovatno je prvotni uzrok strah od podsmjehivanja, zatim da im drugi ljudi neće vjerovati ili finalna bojazan da će ih u najmanju ruku proglasiti mentalno poremećenima – psihotičnima.