Tko sam ili što sam ja?
Svatko si barem jednom u životu postavi ovakvo pitanje. Vrlo često ljudi prožive život, a pitanje im ostane neodgovoreno. U potrazi za vlastitim smislom i u datom trenutku, proučavanju literature o egu – onom što navodno nisam i što jesam JA, ponovno je to drevno pitanje iz naslova izronilo na površinu moga uma. Razmišljanje, naravno nije iznjedrilo nikakve značajne rezultate, osim još većeg upitnika nad glavom. Odlučio sam definitivno napustiti mozganje o toj tematici, možda i zauvijek…
Jedne večeri, nakon podosta proteklog vremena od ponovljenog pitanja – klasično prije spavanja – upalim noćnu lampu, legnem u krevet, namjestim i naslonim se na dva jastuka te uzmem jednu iz gomile knjiga sa noćnog ormarića. Čitanje me pomalo počelo uspavljivati i dok su mi se kapci lagano spuštali odložio sam otvorenu knjigu na prsa i još pomalo razmišljao o pročitanim kvantnim istraživanjima. U intervalima promišljanja između spuštanja i dizanja kapaka vjerovatno sam zaspao na tren.
Odjednom! Naizgled, ničim izazvano, potpuno realistično vidim svoje ruke kako lagano bez ikakve poteškoće ili boli ulaze u moj prsni koš i rastvaraju ga simetrično na dva dijela. Sad unutar sebe, jasno vidim vlastito srce kako kuca, moje ruke zatim rastvaraju i srce, unutar kojega je dodatni, prošireni prostor. U tom prostoru unutar sredine srca vidim neobičnu, teško točno opisivu blještavu kuglu, neke vrste zlatno-sjajne energije – teško je definirati boju. Ona samo postoji u tom unutarnjem prostoru srca, djeluje smirujuće – lijeno i potpuno stabilno dok oko sebe isijava neku vrstu energije koja se kreće iz nje i oko nje na način koji je nemoguće opisati riječima. Odjednom moje ruke zatvaraju srce i prsni koš. Trznem se, otvaram oči, u čudu gledam oko sebe i prva misao koja mi se pojavila u umu bila je – To je naša esencija – čista energija. Sve ovo trajalo je tren ili dva, zemaljskog vremena, a ja sam ostao potpuno zbunjen tim dogđajem.
Da li je ovo bila neka vrsta duhovnog iskustva – sna – vizije kojom sam dobio odgovor na moje pitanje: Tko sam ili što sam ja? Tko smo mi? – ili je to bila samo igra moga uma, podsvijesti, mašte, procesiranja i kombiniranja svih mogućih informacija koje su se nakupile kroz godine. Da li sam dobio odgovor? – tko zna – uglavnom, bilo je to jedno vrlo zanimljivo i neobično iskustvo.