Vratimo li se na trenutak u djetinjstvo mogli bismo se prisjetiti svih tih čarobnih stvari o kojima smo znali razmišljati i maštati. Putem naših misli stvarali smo i oživljavali najneobičnije likove, putovali u sve te daleke i čudesne zemlje, doživljavali razne nadahnjujuće pustolovine. Živjeli smo u dvorcima, borili se protiv zmajeva, postajali prinčevi, princeze, vitezovi, vile i vilenjaci, čarobnice i čarobnjaci, sve je bilo tako jednostavno i moguće.
Kad god smo to poželjeli, u trenutku naš krevet postao je veliki gusarski brod kojim smo plovili svim morima i oceanima diljem svijeta. U tom trenutku mi bismo postajali neustrašivi gusari u potrazi za novim avanturama i škrinjama punim blaga…
Kako je vrijeme prolazilo i kako smo svi uhvaćeni u neminovni proces odrastanja, sve ove divne pustolovine polako su izblijedile. Čarolija jednostavnosti i neopterećenog kreativnog stvaranja svijeta u kojem smo provodili najdivnije trenutke, poprimila je oblik racionalnog te realnog razmišljanja i djelovanja u kojem nema mjesta za događanje nikakvih čuda. Od svega toga ostala nam je samo povremena nostalgija na čaroliju djetinjstva.
Na nju nas ponekad podsjeti prašnjava kutija ili ladica iz koje izvadimo neku dragu staru stvar, ugodan miris ili okus koji podsjeća na bakin ili majčin kolač, čitanje jedne od nama dragih priča ili bajki našem djetetu prije spavanja. Sve ovo i srodno tome, vraća nam osjećaj ugode, vraća nas u to divno stanje čuda, čarolije, bezbrižnosti i sreće – vraća nas u djetinjstvo. Tamo gdje je sve bilo jednostavno i moguće.
U trenutku dok ovo čitate većina vas, kroz razne životne situacije i izazove vodi bitke sa stvarnim, a ne zamišljenim zmajevima. Uzmite si ponekad vremena i sanjarite pomalo, dozvolite si luksuz i vratite se u djetinjstvo. Tko zna možda i koje čudo navrati u vaš život.