Ovaj efekt otkriven je 1839. godine od strane Heinricha Wilhelma Dovea, a krajem 20. stoljeća postigao je veliko zanimanje javnosti zbog tvrdnji koje dolaze iz alternativnih krugova medicinske zajednice. Ove tvrdnje govore nam da bi binauralni bitovi mogli pomoći u induciranju opuštanja, meditacije, kreativnosti te izazvati i neka druga poželjna mentalna stanja. Učinak na moždane valove ovisi o razlici u učestalosti svakog tona. Na primjer, ako je 300 Hz unutar slušalice jednog uha i 310 u drugoj slušalici – binauralni bit imati će frekvenciju od 10 Hz.

 

Mozak stvara fenomen koji rezultira niskim frekvencijama pulsiranja u amplitudama i zvučna lokalizacija koju dobivamo tim tonovima na nešto različitim frekvencijama iskazuje se odvojeno, odnosno po jedan ton za svako od subjektovih ušiju (korištenjem stereo slušalica). Pulsriajući (beat) ton percipirati ćemo kao da su oba primljena tona prirodno izmješana (izvan mozga). Frekvencije tonova moraju biti ispod 1.000 Hertza da bi pulsiranje bilo ostvarivo (čujno). Da bi se taj efekt dogodio razlike između dvije frekvencije moraju biti male (manje od ili jednako 30 Hz), inače bi te ti tonove u slušalicama čuli odvojeno, a željeni efekt pulsirajućeg tona ne bi bio moguć – čujan.

 

Binauralni bitovi mogu se koristiti kod samohipnoze, oslobađanja od stresa, poboljšanja raspoloženja, meditacije, učenja, podsvijesnog programiranja (uz afirmacije), kreativne vizualizacije…

 

 

 

http://www.youtube.com/watch?v=dfM1M5uyYHM

 

http://www.youtube.com/watch?v=6KOvAWr2tPI