Kada osobno koristim termin i govorim o projekcijama, mislim na sabotirajuća negativna razmišljanja i stavove ukomponirane sa predrasudama (tzv. filmovi) koje se mogu stvoriti u našim umovima. One se mogu odnostiti na prošle, momentalne i buduće događaje. Stvoriti nam totalno iskrivljen prikaz realnosti, dovesti nas do pogrešnih zaključaka i djelovanja prema sebi kao i prema drugima. Najčešće su zasnovane na našim iskustvima, nefunkcionalnim uvjerenjima, predrasudama (nedostatkom provjerenih i točnih informacija) te popraćene raznim osjećajima uz kompulzivno djelovanje (snažna potreba da se nešto učini) ili inhibiciju (potiskivanje).

 

Krenimo u jedan od klasičnih primjera projekcija:

 

Emo i Tripka su već neko vrijeme u vezi. Veza naizgled fenomenalno funkcionira. No, Tripka još nije ustanovila da je Emo vrlo “ljubomorna osoba” te da potiskuje ljubomoru. U jednom trenutku Emo šalje Tripki upitni SMS radi dogovora i potvrde o njihovom viđanju navečer. Tripka mu odgovara da se neće naći s njim večeras jer su je prijateljice nakon dugo vremena pozvale van na piće i želi malo vremena posvetiti i njima. Šalje mu veliku pusu i govori mu da ga voli i da će joj nedostajati. Emo uopće ne sluša zadnju rečenicu, njegov fokus je na tome da Tripka ide van s frendicama, a ne s njim. On nadalje ljubazno govori Tripki da je to sve u redu i da će on s ekipom isto tako na piće – dok vješto skriva svoje opće nezadovoljstvo tom informacijom te nastale osjećaje povrijeđenosti i odbačenosti – tu počinje film.

 

Emu je sada pokrenuta početna faza projekcija i počinje razmišljati: Tripka ide van s frendicama – mene zanemaruje – ne želi provesti večer sa mnom – možda joj više nisam napet – možda me laže i ide s drugim tipom van – izgleda da sam joj dosadan. Emov um preplavljuju razni scenariji sve moguće i nemoguće negativne misli. Srce mu počinje ubrzano kucati, napadaju ga bijes, ljutnja, tjeskoba i gubi tlo pod nogama – dešava se potpuna identifikacija s umišljenim scenarijima.

 

U drugoj fazi projekcija, totalno poljuljanog smopouzdanja, bijesan i ljut na sve navedeno, Emu se stvaraju misli i podloga za kompulzivno djelovanje. Odlučuje provjeriti Tripkinu izjavu o njenom provođenju večeri i nalasku s frendicama. Čekajući večer ispunjen negativnim osjećajima, dodatno razrađuje scenarije. Ak’ je uhvatim s likom razbit ću ga. Ona i ja smo gotovi – izvrijeđat ću je pred svima – biti će joj to izlazak za pamćenje – pokazat ću joj tko sam ja i da nemre od mene praviti budalu…

 

Dolazi večer i treća faza projekcija. Tripka se sprema za van, sretna je što će se naći sa frendicama i šalje Emu još jednu SMS poruku da ga voli. Emo bijesan i ljutit ne odgovara na Tripkinu SMS poruku nego je apsolutno ignorira. Prošlo je deset sati i Emo kreće u akciju – obilazi sve i jedan lokal u kojem bi se Tripka s prijateljicama mogla zabavljati. No ne nalazi je niti u jednom, film mu se nadalje vrti i vrti – nastavlja lutati gradom u svojoj potrazi te ulazi u jedan od noćnih klubova. Prolazi kroz gužvu i u jednom trenutku ugleda Tripku s frendicama i nekoliko likova za jednim stajaćim stolom. Panika i bijes – lik koji razgovara s Tripkom stavlja joj povremeno ruku na rame ili plećku dok joj nešto govori – Tripka se smije – potpuno je sretna i zadovoljna, zabavlja se – to joj ništa ne smeta? – ispred nje je par praznih čaša… Tripka ga nije uočila jer je unesena u razgovor i očigledno se dobro zabavlja.

 

U četvrtoj fazi projekcija Emo kipi od bijesa – pokušava se suzdržati od kompulzivne reakcije i odlazi u drugi dio kluba. Naručuje jedno piće, drugo… U mislima dobiva potvrde svojih scenarija. Znao sam da je drugi lik u pitanju, kakve frendice – koja budala, a vjerovao sam joj – kako mu uopće dopušta da prisloni ruku na nju, a govori mi da me voli. Smije se, zabavlja se – uopće ju nije briga za mene… Ove sve dodatne misli dovode Ema do ruba i uz bonus hrabrost dobivenu od alkohola stvara mu se savršena koktel podloga za kompulzivnu reakciju. Projekcije + ljutnja + bijes = agresija. Emo se odlučuje na reakciju, ispija piće i odlazi direktno do Tripkinog stola, odmiće lika od nje i udara ga šakom u glavu, kako je lik pao udara ga još nekoliko puta nogom. Tripka ga u šoku događaja pokušava zaustaviti, no i ona zadobiva udarac te pada na stranu. U trenu oka pojavljuju se zaštitari – Emo se pokušava boriti i sa njima ali zadobiva nekolicinu teških udaraca prije no što je svladan. Zaštitari ga odvode – policija i hitna služba već su na ulazu.

 

Peta ili završna faza projekcija. Emo je pritvoren i na policijskoj obradi. Tripki i liku pružena je prva pomoć. Ona se podosta natukla u nezgodnom padu dok je lik kojeg je Emo napao i izudarao prošao sa slomljenom vilicom. Nekoliko dana kasnije Emo se pokušava javiti Tripki no ona više ne želi niti čuti za njega te traži sudsku zabranu njegovog pristupa, a lik kojem je slomljena vilica isto tako predaje slučaj na sud. Zastori su spušteni.

 

Što se moglo događati dalje, pokušajte sada zamisliti sami!

 

Ako ste uvučeni mojom sugestijom projicirali nastavak priče – možemo dalje. Kroz dugi niz godina po svuda slušam ovakve i slične događaje nastale ljudskim projekcijama, ovo je samo jedan od niza primjera koje bismo mogli navesti. Namjerno sam izabrao radikalnu ljubomoru situaciju kao podlogu teksta, kako bi što zornije prikazao emotivno obojenu iskrivljenu stvarnost stvorenu u ljudskom umu. Projekciju – iluziju izazvanu strahom, nedostatkom samopouzdanja, informacija, osjećajem manje vrijednosti, emotivnom hendikepiranošću, padom kontrole, pasivnom i aktivnom agresijom. Projekcju uzrokovanu gomilom predrasuda, lošim iskustvima i nefunkcionalnim uvjerenjima.

 

Pogledajmo sada fiktivnu perspektivu kroz Emove filtere i pokušajmo uvidjeti razloge svemu što se dogodilo u ovoj našoj zamišljenoj priči. Ono što Tripka nije znala o Emu…

 

Emo se kao dijete osjećao odbačeno od strane svojih roditelja koji su po cijele dane radili i pružali mu tek mrvicu pažnje – eventualno u prolazu. Kroz neko vrijeme dobiva sestru i uviđa da više nema apsolutno nikakve pažnje od strane svojih roditelja – prepušten je sam sebi. Tu su se formirali obrasci odbačenosti, manje vrijednosti, ljubomore, ljutnje, bijesa, potisnute agresije itd.. Kasnije ima problema u školi, provocira nastavnike, izaziva i ulazi u konflikte s prijateljima – u biti kroz te procese pokušava skrenuti pažnju na sebe jer mu je ista nedostajala u ranom djetinjstvu. Uz sve to možemo dodati da mu je otac bio alkoholičar koji je redovito tukao majku i govorio mu da su sve žene iste… U kasnijoj fazi života ima i nekolicinu ljubavnih veza od kojih neke završavaju tako da ga djevojke prevare i tu mu se dodatno okidaju obrasci odbačenosti, ljutnja, bijes i sve popratne manifestacije. U kasnijim fazama inhibira (potiskuje) sve te događaje. Da ne ulazim u potpunu dubinsku analizu i izmišljanje dodatnih zavrzlama, možemo reći da svoja dotadašnja iskustva i stečena uvjerenja Emo unosi u sve vidove svog žvota te mu ona postaju definitivni sabotirajući obrasci ponašanja i djelovanja. Iako ih je nesvijestan – oni upravljaju njime. Razmislite sada o svim mogućim varijantama Emovog djelovanja sukladno datim informacijama.

 

Ono što je bitno za kraj ove naše priče su finalne informacije koje Emo nije imao i nije pokušao provjeriti prije nego što je reagirao. Emo nije znao da je lik koji u klubu razgovara sa Tripkom ustvari njezin brat Trpko koji živi sa ocem u drugom gradu jer su njezini roditelji već neko vrijeme rastavljeni. Iako je Emo znao da Tripka ima brata, zbog daljine i njegovih rijetkih dolazaka nije ga upoznao. Da bi stvar bila gora, Tripka je Emu tijekom večeri poslala poruku da dođe u klub upoznati njenog brata koji je nenajavljen, željom da sestru ugodno iznenadi došao u posjet. Naravno da Emo pun scenarija, uvučen u vlastiti film nije pročitao poruku, djelovao hladne glave – razumno, nego se predao svojim filterima i ljubomori uz potpunu identifikaciju sa svim projekcijama te kompulzivnim djelovanjem bez ijednog pokušaja realnog sagledavanja situacije. Kada je izašao iz pritvora ipak je pročitao onaj ključni SMS…

 

Kada sam krenuo pisati ovaj tekst nekoliko puta mi je palo na pamet da uz Saboteri iz UM-a dodam

Projekcije ili Idioti iz ID-a (po nekad popularnom stripu) što bi se isto tako vrlo zorno uklopilo u naslov i tematiku teskta.

 

Psihološka definicija nam govori da je projekcija jedan od mehanizama obrane ega, odnosno mehanizam koji zapošljava nesvjesni dio ega, kroz koji se unutrašnji impulsi i osjećaji koji su neprihvatljivi ličnosti pripisuju vanjskom objektu i tada ulaze u svijest kao iskrivljena percepcija vanjskog svijeta. Ovaj mehanizam obrane ega karakterističan je za psihotična stanja i neuroze, iako se projekcije često javljaju i pri normalnim, svakodnevnim stanjima.

 

Uzevši ovaj radikalan primjer za doticanje tematike projekcija nisam želio skrenuti isključivu pozornost na projekcije iz ljubomore, nego vas uputiti na razmišljanje ka smislu i biologiji vaših vlastitih projekcija s kojima se susrećete u svakodnevnici i koje su inducirane vašim iskustvima, uvjerenjima, emocijama i predrasudama.

 

Projekcije i negativni obrasci ponašanja ne opravdavaju ničije postupke, kako i za sve u životu i za njih moramo biti spremni preuzeti potpunu osobnu odgovornost. To što takvi negativni obrasci ponašanja i djelovanja nisu osviješteni može nam predstavljati ogroman problem kod samofunckioniranja kao i funkcioniranja u svim vrstama međuljudskih odnosa.

 

U cilju suzbijanja projekcija i neprimjerenog djelovanja predlažem vam opciju samopromatranja – introspekciju. Promatrajte svoje vlastite misli i pokušajte uočiti razne tipove vlastitih projekcija u njihovom samom začetku. Za početak i vašu vježbu, pokušajte prije spavanja sagledati vlastite misli i događaje iz prethodnog dana uz prepoznavanje eventualnih projekcija, a kako vrijeme odmiče biti ćete ih sposobni uvidjeti, realno razmisliti i spriječiti isti tren kada se počnu dešavati.

 

Tko zna, možda bi vas mogla spasiti i pravovremeno pročitana SMS poruka, razmislite…