Pogledajmo sada interpretacije Ega od strane nekolicine osoba iz psihološke i duhovne perspektive.

 

Sigmund Freud – otac psihoanalize govori o tri glavne strukture koje čine ličnosti: id, ego i superego. Razmotrimo svaku pojedinačno.

 

Id – Id je urođena komponenta ličnosti, nalazi se u nesvjesnom. On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca, sve ono naslijeđeno, a to su kao prvo instinkti ili nagoni, automatske reakcije. Sva psihička energija dolazi iz ida. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez ida. Id je središte svega animalnog, neograničenog, životinjskog. On ne priznaje nikakve zakone, ograničenja, pravila, ne želi biti sputan, ne poznaje nikakve zabrane. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. On je iracionalan, narcističan i impulzivan. U njemu je najprisutniji libido (nagon).

 

Ego – Prisutan je kod odraslog čovjeka. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Freud kaže da je ego tu da bi kontrolirao id, da bi ga ograničio, usmjerio… On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku, razlikuje realnost i fikciju. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost, odgađa je. On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. Sposoban je na promjenu. Raspolaže kognitivnim kapacitetima, ali ne funkcionira bez ida.

 

Superego – to je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. Nije urođen, nego se razvija socijalizacijom. On je moralni čuvar ličnosti. Na temelju usađenih normi on sudi što je dobro a što loše u postupanju ličnosti, je li to u skladu s normama ili ne. Funkcionira po principu idealnosti i straha. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost. Freud u superegu razlikuje 2 strukture:

 

a) Ego-ideal – razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala. Ego-ideal u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti

 

b) Savjest – razvija se pod utjecajem kazni, zabrana ili iz straha. Savjest izaziva osjećaj krivnje i grijeha.

 

Izvor gornjeg navoda o S. Freudu Wikipedija, članak: Sigmund Freud

 

Echart Tolle – duhovni učitelj i pisac govori da ego nije ništa drugo nego poistovjećivanje s oblikom, što se prvenstveno odnosi na misaone, emocionalne i tjelesne oblike. Što rezultira neshvaćanjem naše povezanosti s drugima kao i sa Izvorom. Po Tolle-u to neshvaćanje je izvorni grijeh (promašen cilj), patnja i zabluda o odvojenosti koja podržava i upravlja svime što mislimo, govorimo i radimo.

 

Osho – duhovni učitelj govori da je ego samo suprotnost našeg pravog sebstva i da ego nismo mi. Ego je varka koju je stvorilo društvo, kako bismo se nastavili igrati s igračkom, a da nikad ne pitamo za pravu stvar i da ako ne odbacimo ego, nikada nećemo upoznati sebe.

 

Nouk Sanchez i Tomas Vieira – duhovni učitelji govore o tome kako ego možemo smatrati zamršenim klupkom starih emocionalnih vezanosti te da sva patnja proizlazi iz nekog oblika emocionalne vezanosti što rezultira nekim od oblika emocionalnih boli ukoliko su te vezanosti narušene. Njihovo tumačenje se svodi na to da naše želje i potrebe proizlaze iz vlastite iluzije ili projekcije te da je ego emocionalna jezgra koju tumačimo kao vlastito Ja i nazivamo je svojom osobnošću.

 

U odnosu na sve navedeno možemo si slobodno postaviti pitanje: “Ukoliko JA nisam! svoj um, svoje misli, svoje emocije, svoje tijelo…! Ukoliko JA nisam! individualan nego spojen sa svime kao i sa Izvorom! Tko sam JA?”

 

U Wikipediji pod kategorijom psihologija postoji članak: “Mehanizmi obrane” koji se odnosi na tehnike kojima se Ego služi za obranu. Svakako preporučujem čitanje članka jer uz fantastično opisane psihološke mehanizme ima i klasifikacju ego obrana.