Uzmimo za primjer. U nekom trenutku vašeg života sretnete osobu koja vas na prvi pogled fizički privlači, krenete u inicijalno upoznavanje i razgovor. Ona vam se čini zabavna, inteligentna, seksi, ugodna za razgovor uz cijeli niz drugih prigodnih epiteta. Očarani ste, razmjenjujete brojeve i dogovarate se za intimnije druženje, popularni odlazak na kavicu, ali u nekom drugom terminu.

Već sada ste kroz ovaj tekst vjerojatno počeli stvarati vlastitu misaonu projekciju o ovoj zamišljenoj situaciji, a moguće je i povezali s nekim događajem iz vašeg vlastitog života. U periodu između upoznavanja i “kavice” pojačavate i stvarate dodatne projekcije o toj osobi. Maštanje o njoj zauzima veliki period vašeg dnevnog vremena i jedva čekate da je vidite, a uz to pomalo sms-ate ili chat-ate na nekoj od društvenih mreža. Moglo bi se reći da ste lagano nabacili ružičaste naočale i fino se počeli zaljubljivati. Na vaše podražaje niti ciljna osoba nije hladnokrvna – uzvraća pažnju.

Dolazi na red i kavica. – nestrpljivo ste je čekali. Sve ide baš onako kako i treba. Razgovor, smajlići, leptirići, a odjednom krenu pusice & game over. Upecali ste jedno drugo i vatra se rasplamsava – kreće period daljnjeg upoznavanja i necenzurirane konzumacije sad već ljubavnog odnosa.

Bilo bi zgodno napomenuti da je proces zaljubljivanja odraz (refleksija) naših vlastitih unutarnjih, misaono-emotivnih modela i reakcija koje su izazvane stvarnim ili umišljenim (projiciranim) podražajima koje percipiramo od strane druge osobe, a kojima smo pripisali neku od vrijednosti, sukladno našim ljestvicama vrednovanja. Što više tih podražaja od strane druge osobe percipiramo i što vrijednosti na našim ljestvicama imaju veći koeficijent to smo više skloniji idealiziranju tih osoba, a to je često vrlo daleko od brutalne realnosti koju kroz takvo stanje nismo u mogućnosti uvidjeti. Mi smo ti koji slikamo slike, uokvirujemo ih u najprestižnije okvire, izlažemo u najbolje galerije, a kada nakon nekog vremena uvidimo propust i pogreške slikara. Kad slike polako izgube sav svoj prestiž i sjaj, pohranjujemo ih u prašnjavo skladište i zaboravljamo na njih.

Vratimo se na tren našoj uvodnoj priči i pretpostavimo da se iz početne faze zaljubljivanja razvila skladna i funkcionalna ljubavna veza. Bile naše veze skladne i funkcionalne ili neskladne i nefunkcionalne bazno polazište im je u oba slučaja ionako identično. Bez obzira na koeficijent partnerske kompatibilnosti, uloženog truda, zajedničkih ciljeva i elementa ljubavi, ništa od navedenog ne garantira dugoročnu opstojnost veze. Ipak uz sve navedeno, postoje tri bitna elementa bez kojih ljubavne veze i partnerski odnosi ne funkcioniraju te neminovno propadaju. Dobrodošli u zonu komunikacije, tolerancije i seksa.

Kao i u svim odnosima, bitan segment svake kvalitetne veze je komunikacija. No na kojem se principu ona treba odvijati? Komunikacija između partnera trebala bi biti iskrena, direktna i jasna (uz po potrebi, korištenje asertivnih tehnika). Bez manipulativnih trikova, osuđivanja, prosuđivanja, nabijanja osjećaja krivnje i manje vrijednosti (podcjenjivanja), emocionalnog i ucjenjivanja bilo koje vrste, odnosno komunikacija treba biti bez psihološkog zlostavljanja ili u ekstremnim oblicima manifestacije prelaska iz verbalnog u fizičko zlostavljanje. U svakoj komunikaciji, kao i komunikaciji s partnerom trebali bismo aktivno sudjelovati, biti jasni, precizni i naučiti slušati partnera. Obratimo li potpunu pažnju na to što nam partner govori, možemo izbjeći razne nesporazume i/ili konfliktne situacije. Većinski uzročnik daljnjih nesporazuma je problem selektivnog slušanja (čujemo sam ono što želimo) i nestrpljivog uskakanja u riječ (naglašavanje onoga što je nama bitno bez dopuštanja da nam netko do kraja ispriča ono što želi) što je na kraju krajeva i nepristojno. Razmislite o ovome ili možda bolje ne…

Što to znači biti tolerantan? Biti tolerantan znači poštivati, prihvaćati i uvažavati partnerske različitosti. Za razliku od prijateljskih i poslovnih veza ljubavni odnos ima jednu posebnu, recimo intimniju notu jer uz nekakav normalan slijed događaja, kasnijim fazama prelazi u zajednički suživot dvaju partnera – dijeljenje postelje, odnosno zasnivanje početne faze obiteljske atmosfere. Osim što s partnerom dijelimo prostor, od trenutka odluke na zajednički život dijelimo i našu prošlost-sadašnjost, odnosno sve što nas je učinilo da budemo ovakvi kakvi jesmo sada (vrline, mane, traume-strahovi, uvjerenja, nadanja, ciljevi, snovi…) te uzročno-posljedično funkcioniramo prema svim tim modelima. Ako sve ovo razumijemo i želimo uložiti u zajedničku budućnost, moramo biti svjesni kako svaki odnos koji u svojoj podlozi nema, uz komunikaciju, toleranciju i sklonost donošenja kompromisnih rješenja – ima veliku mogućnost biti unaprijed osuđen na propast ili neku varijantu bolesne sadističko-mazohističke prakse. Što je uistinu nezdravo za psihičko zdravlje samih partnera, potomstva kao i pripadajuće mu okoline.

Kao i u svemu, naša tolerancija trebala bi imati jasno postavljene i izrečene granice, uzete u obzir te poštovane od strane naših partnera. U suprotnom se stavljamo u vrlo nezavidan i podređen položaj koji definitivno narušava partnersku ekvivalentnost. Jedno je pružiti razumijevanje, suosjećanje, postići kompromise prilikom delikatnih i važnih situacija. Poštivati, prihvaćati, uvažavati partnerove potrebe i različitosti. Prisjetimo li se u ovom trenutku nekih naših partnerskih odnosa, kao i partnerskih odnosa naše najbliže okoline (obitelji, prijatelja, radnih kolega), zasigurno možemo primijetiti neograničenu količinu, obostrano i nezdravo pomaknutih partnerskih granica tolerancije, a samim time i visoki koeficijent rezultiranog, možda i neizgovorenog nezadovoljstva.

Ono što želim naglasiti i što si ne smijemo dopustiti je “zanemarivati sebe” nezdravim pomicanjem granica, odnosno pružanjem prevelike učestale tolerancije. Ako to činimo, možemo se doslovno smatrati neinteligentnima i definitivno živimo tuđi život, zanemarujući vlastiti.

Još jedan veliki problem s kojim se možemo, a vjerojatno i ponekad susrećemo je ekstremni oblik djelovanja u odnosima tj. “neosnovana partnerska netolerancija”. A to bi u slobodnom prijevodu značilo sve suprotno od pojma tolerancija + projiciranje i unošenje raznih tipova osobnih frustracija u momentalni partnerski odnos, što bi u učestalijim varijantama moglo vrlo negativno utjecati na partnerski odnos i na pripadajuću mu okolinu. Općenito je poznato da s netolerantnim osobama vrlo teško uspostavljamo adekvatnu komunikaciju, a kamoli funkcionalne partnerske odnose. Tako da je ovaj vid (potpune negativnosti koji ulazi u domenu psihičkog zlostavljanja), odnosno neosnovana partnerska netolerancija vrlo bitan za prepoznavanje, a u slučaju učestalosti, jedan od definitivnih znakova za napuštanje takvog partnerskog odnosa. Najgore od svega je to što se neke osobe smatraju tolerantnima i prepunima razumijevanja dok je stvarnost jedna potpuno drugačija priča.

Napokon smo stigli i do velikog Tabu-a. Područja skrivenog od pogleda, prepunog stida i crvenih obraza, nečeg toliko grešnog, nemoralnog i nenormalnog da se ponekad pitam kako ljudima uopće pada na pamet, ni manje ni više nego – seks?

Naravno, šalim se – nikako me ne uzmite za ozbiljno prijašnjom rečenicom – seks je definitivno jedan od najnormalnijih i najintimnijih oblika partnerske komunikacije kojim oba partnera izražavaju prestanak vlastite individualnosti spajanjem u jednu cjelinu. Stavljanje seksa prilikom ljubavnih veza i partnerskih odnosa u negativan kontekst je plod osobnih frustracija nenormalnih – mentalno poremećenih individua ili grupacija.

U svim ljubavnim-partnerskim vezama seks ne doživljavamo kao isključivo zadovoljenje momentalne psiho-fizičke potrebe ili reproduktivnog nastavka vrste, nego kao svojevrsnu, svjesnu predaju voljenoj osobi kroz psiho-fizičko jedinstvo-bliskost. Seks je i neverbalni prikaz davanja, darivanja ljubavi, prilikom njega ego ne egzistira, događaju se sve vrste energetskih razmjena na suptilnim nivoima, a ujedno je fantastična rekreacija za tijelo te savršen antistresni mehanizam kojim anuliramo napetosti i svakodnevne frustracije.

Seks je bitan segment, točka na i – ljubavne veze i partnerskog odnosa. Ako nije prisutan ili je neredovit, odražava probleme u vezama i vrlo je velika vjerojatnost da su se partneri na neki način udaljili jedno od drugoga. Što je definitivni alarmni znak za ozbiljan rad-trud obaju partnera na pronalaženju uzroka i saniranju problematike kompletne veze ili samo toga, nefunkcionalnog segmenta. Uzmimo za primjer da životne situacije i problemi mogu dovesti jednog ili oba partnera u fazu depresije koja ne samo da umanjuje seksualnu želju, nego je i opasan individualni te problem cjelokupnog partnerskog odnosa.

Kvalitetna komunikacija i tolerancija između partnera odličan su preduvjet za ispunjen te skladan seksualni život unutar ljubavne veze. Seks naravno može biti odličan i bez tih elemenata jer ste si u tom pogledu savršeno “kliknuli”, a ako niste, svakako iskoristite i upotrijebite moć iskrene, besramne komunikacije i tolerancije. Pružite jedno drugom razumijevanje, strpljenje, izrecite svoje skrivene želje, eventualne strahove, oslobodite se svih nekvalitetnih i nametnutih vam uvjerenja, dišite punim plućima. Samim time ćete zasigurno poboljšati vezu. Ne samo na području seksa, nego i u svim drugim segmentima, a takav pristup, ujedno je savršena vježba za postizanje kvalitetnije komunikacije kao i tolerancije u vašoj ljubavnoj vezi i partnerskom odnosu.

Obuhvatiti sve situacije i nijanse u odnosima pomalo je nemoguće, ali iz razgovora s ljudima o odnosima, uvidio sam da su im komunikacija, tolerancija i seks najbitniji segmenti veze. Iako se ovaj tekst može primijeniti globalno, želio sam baciti fokus na podizanje kvalitete odnosa u ljubavnim vezama i partnerskim odnosima koji na kraju završavaju fundamentalnom česticom društva ili igranjem razlaza…