Za sada, kako stvari stoje u zakonodavstvu, nećemo se još neko vrijeme moći pohvaliti značajnijim uspjehom u gospodarenju otpadom. No, možemo se informirati i spoznati ono o čemu se ne govori javno, a dio je svakodnevnog života.

 

Ukinu li se ”plastične” vrećice, čime ćemo ih zamijeniti? Pamučnim ili papirnatim!?

 

Zanimljiv je primjer jedne od najrazvijenijih država svijeta, Kalifornije (USA). Godinu dana poslije odluke ukidanja proizvodnje i korištenja POLIETILENSKIH vrećica (plastičnih), pristupilo se opsežnom istraživanju ekonomsko-ekoloških učinaka isplativosti i medicinske opravdanosti korištenja trajnih vrećica.

 

Rezultati su bili poražavajući, jer i u platnenim i u onim izdržljivim plastičnim vrećicama, nastanile su se, tijekom korištenja, kolonije bakterija, gljivica i virusa, od E. coli do noro-virusa. Da bi takve vrećice bile ekonomski i ekološki opravdane, prema izvješću, trebalo bi ih upotrijebiti barem dvjestotinjak puta.

 

Kako to biva u takvim društvima, već su na putu tužbe i odštetni zahtjevi zbog ugrožavanja zdravlja i uništenja ekonomije.

 

Bez znanja i dubljeg promišljanja, ne bismo trebali donositi odluke da nas ne odvedu u pogrešnom smjeru i novom krugu uništenja pride i resursa. Treba se upoznati sa mrskim činjenicama tehničkih detalja, a to zahtjeva vrijeme i napor.

 

U serijalu tekstova, pod ovim naslovom, pružit ćemo obilje informacija koje će olakšati razumijevanje problematike, koja se skupno zove PLASTIKA, a za pravo je riječ o drugim spojevima.

 

Vrećica – o čemu se zapravo radi?

 

Ima par naziva, koji su ustaljeni u našim krajevima , a odnose se na plastične vrećice i njihovu otrovnost: najlon vrećica i PVC vrećica. U te kategorije su danas svrstane sve komercijalne transportne vrećice iz trgovina, koje koristimo svakodnevno, a tako su opasne po zdravlje i okoliš.

 

Ne radi se niti o najlonu, niti o PVC-u. U pitanju je polietilenska vrećica izrađena od polietilena niske (PE-LD) ili visoke (PE-HD) gustoće.

 

PVC vrećice se više ne proizvode, ali se od njega izrađuju proizvodi za građevinsku industriju (prozori, vrata, cijevi, oluci i žljebovi, podne pločice, linoleum, izolacija elektro kabela). Jako je zastuplen u automobilskoj industriji, proizvodnji dječjih igračaka i školskog pribora, u medicinskoj i informatičkoj opremi.

 

Druga je teza da proizvodnja polietilenskih vrećica troši naftu. Na svjetsku proizvodnju plastike se utroši oko 4 % nafte, a od toga 0,05 posto se troši na proizvodnju polietilenskih vrećica. Najveći dio nafte se troši na transport (50 %) i grijanje (32 %).

 

Činjenica je da se pouzdano ne zna koliko je potrebno vremena za razgradnju politetilena jer se na odlagalištima smeća i otpada ne razgrađuje ni papir ni bio otpad. Za bio razgradnju se ne ostvaruju uvjeti kisika, vlage, topline, gljivica, bakterija i drugo. Uvjeti za razgradnju papira višestruko su ekološki opasniji jer uvelike opterećuju okoliš.

 

Netočna je tvrdnja da su PE vrećice opasne pri razgradnje jer ispuštaju toksine. Istina je da se ne razgrađuju, a to im daje prednost jer se mogu prikupljati i reciklirati. Kemijska formu etilena je C2H4 i ne sadrži nikakve elemente koji bi mogli zagaditi tlo ili zrak. Znači PE VREĆICE ONEČIŠĆUJU A NE ZAGAĐUJU OKOLIŠ.

 

Netočno je da su papirnate vrećice ekološki proizvod u odnosu na PE vrećice. Za proizvodnju papirnate vrećice troši ista količina energije kao i za proizvodnju PE vrećice. No, za proizvodnju papira se troše velike količine energije i prirodnih resursa. U prvom redu se troše velike količine drvne mase i vode koja nakon tehnološkog procesa direktno zagađuje vodotoke. U proizvodnji papira se koriste razne vrste ljepila i boja, koja također zagađuju i opterećuju okoliš.

 

Netočno je da su platnene vrećice ekonomski isplativije od PE vrećica. Pamuk se proizvodi na 3 % svjetske obradive površine. Na njegov se uzgoj troši 10 % svjetske proizvodnje svih kemijskih pesticida i čak 25 % insekticida. Jedna platnena vrećica u proizvodnji košta koliko i 400 PE vrećica. Treba spomenuti obavezno održavanje zbog kontaminacije bakterijama, virusima i gljivicama uz utrošak vode i deterdženata.

 

Bio razgradiva vrećica se neće razgraditi u deponijima i kompostištima, a još manje na odlagalištima otpada zato jer tamo nema uvjeta za to. Uvjeti su pogodna temperatura, vlažnost, kisik, mikroorganizmi itd.

 

PE vrećice korištene pri kupnji u trgovinama (jednokratne ili višekratne) zauzimaju7-10 puta manje prostora. U drugim odnosima to znači da za prijevoz papirnatih vrećica treba 7-10 puta više kamiona i goriva (nafte – neobnovljivog resursa).

 

PE vrećice čine 8,1 % onečišćenja. Ostalo dolazi od odbačenih boca, ambalaže, ribarskog pribora i drugog, a najviše od filtra cigareta sa 27,2 % udjela.