Ljubav – centralna ovisnost
Mi smo programirani tražiti ljubav na različite načine kao i sigurnost izvan samih sebe. Odrasli smo u svijetu u kojem su nas već rano naučili predavati vlastitu moć vanjskim autoritetima. Takvo usmjerivanje nas čvrsto drži u nekakvom limbu i prostoru odvajanja od našeg vlastitog potencijala. Drži nas uhvaćene u iluziji da su razne materijalne stvari i drugi ljudi izvor naše sreće, našeg mira, našeg zdravlja i našeg uspjeha te da smo ovisni o njima. Na osnovu toga se mijenjamo, prilagođavamo naš izgled i naše ponašanje, težimo imovini koji u očima društva izgleda bitnom – kako bismo od drugih dobili ljubav i pažnju za koju smatramo da nam je potrebna. Ali istina je da mi već jesmo ta ljubav.
Takvo naše ponašanje, odnosno traženja spasa izvana. Može se smatrati kao centralna ovisnost ljudskog razuma – izvor iz kojeg nastaju sve druge ovisnosti. Ono nam dozvoljava spoticanje preko vlastitih potreba, kao i zanemarivanje istih. Ta ovisnost je izvor, stvaranje čitavog našeg sustava priželjkivanja i našeg kontroliranja – svih stvari koje nas još dublje vode u patnju. Možemo živjeti milijun života i tako pokušavati pronaći izlaz iz naše boli, ali na kraju, ipak postoji samo jedan put koji može okončati našu patnju, a to je ljubav prema samome sebi.
Jedini put: Ljubav
Na jednoj određenoj točki našeg duhovnog putovanja budimo se i dolazimo do te jednostavne istine da je ljubav jedini put. Ona je energija iza čitavog stvaranja. Uzmemo li si vrijeme kako bismo osjetili ljubav u našem životu (stvaramo je i njegujemo) to je odluka kojom se usmjeravamo inteligenciji univerzuma.
Istina našeg postojanja: Mi smo vrijedni, božanstveni, potpuni, sveti, čudesni. No, koliko vremena i energije trošimo svaki dan na to da unesemo i ojačamo te kvalitete u našim životima? Izgleda, ne previše. Količina energije koju investiramo je upravo ta mjera s kojom ublažujemo patnju u nama i životima ostalih. Da li si možete zamisliti reći: “Prekrasno Ja, volim te. Ti si tako čisto, čudesno I dragocjeno – iako to momentalno ne osjećam, ali svejedno te volim.” To su moćne riječi. Možda pripadaju najmoćnijim riječima koje sami sebi ikada možete reći. Govoriti ih samima sebi nekoliko puta dnevno jednako je posjećivanju hrama, koji je predragocjen i zatvoren za posjetitelje. Sve što te zbunjuje, u što sumnjaš, čega se sramiš ili zbog čega se brineš “samo je tvoj uvjetovani um”, ali ne srce, tvoj centar, tvoj duh. Kroz odluku za predaju sebe ljubavi izmičemo pod svim zbunjenostima uma. Ukoliko svjesno projiciramo ljubav na sve – posebno na stvari koje mrzimo, zaista mjenjamo naš svijet.
Voljeti vlastito nesavršenstvo
U vremenima kada se žalimo, kada smo pod stresom, kada se osjećamo nesigurno i neispravno, mi imamo izbor voljeti naše nesavršenstvo: “Draga ljubomoro, dragi stidu, draga neučinkovitosti: Volim vas.” Ponekad je zaista zastrašujuće izabrati ljubav zato što je to izbor koji se protivi svemu čemu su nas učili od kad smo se rodili. Ali to je jedini put i jedina stvar koju je vrijedno činiti u ovom životu. Odluka kojom odlučujete voljeti sebe u potpunosti je sve što je potrebno za jedan ispunjen život, jer ako polazite od te točke sve drugo pretvara se s vremenom u savršenstvo.
“Ja sam jedina osoba koja može voljeti samu sebe. Ja sam tvorac ljubavi i sve proizlazi iz mene. Volim i do čega mi nije stalo, ono što me frustrira, što me brine ili što me plaši. Volim nepoznato. Volim budućnost. Volim kad nešto zeznem – a puno toga zeznem. I svaki put kad kroz svoju programiranost i sljepoću povrijedim drugu osobu ili samog sebe, u tome svemu vidim kao jedinu mogućnost izabranje i pružanje ljubavi.”
Najmoćnije što kao kreator i sukreator možeš učiniti u ovom svijetu je stvarati ljubav gdje god se nalazio. S vremenom će nestati sva bol i čitava drama iz tvog svijeta. Sve počinje kod tebe. Uzmi si vrijeme za voljeti sebe i sve drugo, sve dobro i sve loše. Jer ako čekaš kako bi postao dovoljno dobar i kako bi volio sve na sebi – po standardima tvoje kulturne i religiozne programiranosti – možeš čekati do beskonačnosti te protratiti svoj život. Jedino što ti preostaje je početi voljeti sebe i sve drugo – odmah, posvuda i uvijek.
Prijevod i adaptacija by: prof. Martina LS
Link na originalni članak: Ich entscheide mich, alles an mir zu lieben