Možda nam je čak netko nepristran sugerirao da smo sami uzrok svojih problema i da bismo ih trebali sagledati, promijeniti način razmišljanja o njima, djelovati na drugačiji način i poraditi na svojim uvjerenjima i nekvalitetnim obrascima ponašanja. Na to smo naravno, skloni galantno odmahnuti rukom i poklonili dragoj, dobronamjernoj osobi, automatski pozamašni otpor uz neizrečenu misao: “Budalo, ma što ti znaš o životu? Ne soli mi pamet! Imam ja rješenje za sve!”. 

 

Da, kao i obično, naša rješenja su jednostavna i primjenjiva. Nakon kratkog razmišljanja o eventualnoj želji za promjenom, skloni smo jednostavno odbaciti tu naizgled laku i primamljivu misao te se opet vratiti na staro. I onda smo opet na početku u svome klasičnom, dobro poznatom i sigurnom začaranom krugu. Teško se prihvatiti posla i odlučno kopati po vlastitom smeću.

 

Ipak bi bilo u redu priznati, biti potpuno iskren prema sebi da nemamo rješenja za neke probleme i da bi nam dobro došli konstruktivni savjeti i pomoć. Jer da imamo vlastita rješenja zašto bi se i dalje nalazili u začaranom krugu? Dajmo si vremena i razmislimo, nije sramota priznati bolnu istinu i praksu samozavaravanja. Odabir otpora te poricanje naših problema i životnih situacija ne vode nas nigdje osim u dublju zabludu, ništa ne rješavamo, a problemi i dalje ostaju, naizgled daleko od nas. U biti, samo smo ih odgodili dok se ne povećaju i postanu toliko veliki da ih jednostavno više ne možemo izbjegavati. 

 

Na žalost ne postoji instant tableta koja može sve porješavati. To možemo jedino sami učiniti za sebe, voljom, upornošću i radom. Dobra stvar u svemu tome je da se možemo samodisciplinirati, pokrenuti, motivirati, sagledati stvari iz druge perspektive, obratiti bližnjima, prijateljima i eventualno osobama od struke ako to situacija zahtjeva. 

 

Osobnim istraživanjem i kopanjem po vlastitom smeću pokušao sam svesti temu na jednu rečenicu:

 

“Kada u potpunosti otpustimo sav otpor, rasplinimo umišljeni strah, uvidimo i oslobodimo potisnute emocije, prozremo iluziju i ona izgubi snagu. Kada uistinu prihvatimo stvarnost onakvu kakva jest, umjesto uvjetovanih samostvorenih obmana, možemo reći da smo budni i da živimo sad i ovdje. Baš tu, na mjestu kreacije vlastitog života gdje bi uvijek i trebali biti. “