Malo o genijalnosti i smeću

Unutar svih nas skriva se genijalnost koju je na dno, potisnula gomila smeća. Ona se na sve načine bori kako bi izašla van na svijetlo. Ona vidi svijetlo s dna svoje jame, ponekad nam uspije nešto doviknuti, a kada shvati da smo je čuli, sretna je i u momentu se entuzijastično prihvati penjanja. Taman kad dođe pred cilj, misli si: “Još samo malo i vani sam!” – kad odjednom, pokreće se nova lavina smeća i ona pada natrag na dno. Sjedeći opet na dnu, skuplja snagu i čeka neki novi povoljni trenutak za djelovanje. Ona ne gubi volju, bez obzira na prepreke – strpljiva je i čeka taj dan, kada će joj se pružiti nova šansa da bi zablistala u svom apsolutnom sjaju. Razmišlja o tome kako će pogledati prema dnu, nasmijati se i reći mu: “Svijetlo je sada moje – nemam namjeru vratiti se na dno!”