Devedesetih godina dvadesetog stoljeća prema studiji objavljenoj u časopisu “Advances” američka vojska pod vodstvom Dr. Cleve Backstera provdila je navedeni eksperiment. Njime je trebalo precizno utvrditi postoji li veza između naših emocija i DNK, a ako da do kojih udaljenosti.
Znanstvenici su započeli eksperiment tako što su volonterima uzeli bris tkiva i DNK s unutarnje strane usta, nakon čega bi isti izolirali i stavili u susjednu prostoriju te počeli istraživati fenomen koji po načelima i tvrdnjama moderne znanosti, ne bi trebao postojati.
U specijalno napravljenoj komori na donorovoj DNK obavljana su sva moguća električka mjerenja kako bi se ustanovilo reagira li ona na momentalne emocije donora koji se nalazio udaljen desetke metara u drugoj prostoriji. Njemu su se za to vrijeme prikazivali nizovi slika (komične, erotske, s ratišta i sl.) i to na način da u njegovom tijelu izazovu različita emotivna stanja, odnosno da u kratkom vremenu doživi što veći broj stvarnih emocija.
Rezultati su bili više nego šokantni. U trenutku (realnom vremenu, mjerenom atomskim satom) u kojem je donor proživljavao emocionalne uspone i padove, njegove stanice i DNK pokazivale su snažne električke reakcije. Iako se njihova udaljenost mjerila desetcima metara. Donorova DNK ponašala se jednako kao da je fizički i dalje povezana s njegovom tijelom.
Nakon što je vojska obustavila daljnje eksperimente Dr. Backster i njegov tim nastavili su proučavati ovaj fenomen, ali na većim udaljenostima. Iako je u narednim eksperimentima fizička udaljenost između donora i njegove stanice DNK iznoslila 560 kilometara, interval između pojavljivanja njegove emocije i stanične reakcije (udaljene DNK) bio je nula – učinak je bio istodoban. Bez obzira da li su stanice bile blizu donora ili kilometrima udaljene, učinak je i dalje bio isti. U trenutku kada je donor proživljavao emotivno iskustvo, njegova DNK reagirala je kao da je i dalje povezana s njegovim tijelom.
Zalkjučak eksperimenta svodi se na to da između živog tkiva postoji nekavo polje energije te da stanice i DNK komuniciraju putem tog polja. Dok ljudske emocije izravno utiću na živu DNK udaljenost nema nikakvog utjecaja na taj učinak.
U svakom slučaju, zanimljivo…