Svatko od nas iz dana u dan živi u nekoj kombinaciji vlastitih iluzija kojima smo nadjenuli ime “stvarnost”. Kada bismo ih podijelili u neke grupe, iluzija bi mogla biti naša vlastita, tuđa ili kolektivna. Zašto sam odabrao pojam “iluzija” kao alternativu stvarnosti i životnim situacijama?
Za referentnu točku i objašnjenje uzet ću kao primjer bilo koju “knjigu” koju imate na polici. Knjiga stoji na polici, skuplja prašinu, od korica do korica puna je ljudskih simbola koje nazivamo slova i brojke. Oni su posloženi nekakvim kronološkim redoslijedom i tvore cjeline u cjelini. Knjiga kao takva, jednostavno postoji u svom savršenom miru i skladu, mogli bismo reći da je u nekoj vrsti duboke meditacije i samo biva u nizovima sadašnjih trenutaka.
Kada je uzmemo u ruke te otvorimo, počnemo čitati, spokojnim i nerazumljivim ljudskim simbolima udahnjujemo život kroz naučene sustave dekodiranja, procesuiranja i pridavanja važnosti vlastitim sustavima vrednovanja. Na pozornici naših umova stvaraju se iluzije i identifikacije te oživljavaju razni likovi iz bajki, drama, ljubića, krimića, superheroji, posvjetljuju nas mudre misli živih ili mrtvih autoriteta, drevna znanja, teorije zavjere i razne misterije iskaču na svijetlo dana… Sve je moguće i nesputano.
Glavna bit ove komparacije “iluzije” i “knjige” jesmo “Mi”! Mi kao kreatori, sudionici i/ili glavni akteri, naše, tuđe ili kolektivne iluzije (“Oni koji daju smisao svemu – individualnim poimanjem stvarnosti!”). Bez nas je bilo koja knjiga samo reflektirani odraz nekakvog naizgled materijalnog objekta u prostoru/vremenu kojem dajemo smisao kada obratimo pozornost ka njemu, bez nas on postoji i ne postoji. Isto je i sa iluzijama/stvarnosti. U tim sadašnjim trenucima imamo moć vlastitog, odabranog djelovanja – promjene ili nedjelovanja – stagnacije. Sve tri od navedenih iluzija djeluju u konstantnom ispreplitanju, neodvojive su, odnosno maksimalno i u svakom trenutku afektiraju jedna drugu, one su cjelina. Ono što je bitno shvatiti u ovome trenutku jest to da, čak i najmanja promjena u bilo kojoj iluziji stvara promjenu u svim iluzijama.
U nedostatku adekvatnog izbora iz ponuđenih iluzija koje su vam možda nametnute i u kojima eventualno živite. Budite hrabri, odlučni te kreirajte i razradite vlastitu, koja će u potpunosti biti odraz svega onoga čemu stremite u životu. Svi živimo u nekoj od iluzija. Mudar čovjek će ipak izabrati onu koju može sam kreirati i koja je u apsolutnom interesu njegovog kompletnog bića.
Na ideju o pisanju ovoga teksta došao sam nedugo nakon jednog razgovora s prijateljicom Dunjom, u kojem je ona nakon mojeg komentara o skladu njezine obitelji i ispunjenošću života kojim žive rekla jednostavnu rečenicu: “Mi smo stvorili vlastitu “iluziju” u kojoj živimo i baš nam je dobro!”. Vrlo jednostavno, zar ne? Pokušajte, za kvalitetan i ispunjen život – vrijedi se malo i pomučiti!