Ego je “procesorski sustav” integriran sa količinski neizbrojivim (“n”) senzorskim sustavima, a nalazi se u području epicentra “elektromagnetske oluje” koja izaziva smetnje na vezama.
Uslijed te činjenice dolazi do “prihvačanja” informacija senzorskih sustava, u recimo “trilijuntom dijelu”, tako da “procesorski sustav – ego” definira EM-oluju kao dimenziju “prostor-vrijeme”, a sebe kao nešto “pojedino – zasebno”.
Time se “procesorski sustav – ego” (vizualizirajmo to na slijedeći način) iz strune, niti, zamotava u “klupko”, a sve informacije koje procesira, procesira i transformira disperzivno.
A unutar sebe kao “klupka” trebao bi aktivirati sustav obnavljanja veza sa svim senzorskim sustavima (kod kojih je došlo do “smetnji na vezama” uslijed “EM-oluje”) te procesirati, transformirati i disperzivno-emitirati procesirane informacije koje su van polja “EM-oluje”. Čime bi se “procesorski sustav – ego” integriran sa “n” senzorskih sustava poravnao u jednu jedinu nit, odnosno strunu koja harmonično vibrira.