Kao i obično u slobodno vrijeme kada je vani lijepo uzimam svoju streličarsku opremu iz kuće i postavljam scenu u opuštajućem voćnjaku između dva reda stabala. Iz garaže prvo donesem crveni stolac na koji odložim luk i tobolac sa strijelama. Zatim donesem zeleni stalak na koji tren kasnije postavim i podlošku s metom. Opasam se tobolcem sa strijelama, stavim štitnike za ruku i prste, uzmem luk te stanem na mjesto koje broji dvadeset i pet metara od mete. Sve je spremno za akciju i ja jasno vidim svoj cilj – žuti krug u samom centru mete.

Opušten, stanem bočno u odnosu na centar mete, raskoračim noge u širinu ramena i lagano povijem koljena kako bi imao što stabilniji stav. Držeći luk lijevom rukom stavljam ga horizontalno ispred sebe, desnom rukom vadim strijelu iz tobolca te ju postavljam na tetivu i rest luka u pripremni položaj prije natezanja tetive.

Uz lagani udah istovremeno natežem luk, stavljam ga u već ustaljen položaj za gađanje i intuitivno nišanim cilj. Potpuno sam spreman za otpuštanje strijele. Uz lagani izdah tetiva je otklizala s vrhova prstiju moje desne ruke, a strijela je ni sekundu kasnije završila u meti uz meni dragi zvuk – tup. Cilj je pogođen.

Kroz ovu jednostavnu priču vezanu uz moje streličarsko meditiranje u vrtu mogli ste kroz redove pročitati i opaziti temu teksta, odnosno postavljanje i ostvarivanje ciljeva. Iako ću ovaj postupak opisati u nekoliko kratkih i jednostavnih faza, bitno je napomenuti da se sve te faze prožimaju i stvaraju jednu kompaktnu masu kao što ćemo vidjeti na kraju.

Prije bilo kakve fizičke manifestacije našeg djelovanja potrebno je znati što uopće želimo – odnosno odrediti “jasan cilj” kojem ćemo težiti. U gornjem slučaju jedan od mojih ciljeva bio je opuštanje u vrtu nakon napornog dana na poslu uz gađanje lukom i strijelom. Taj čin mogu nazvati osobnom aktivnom meditacijom ili definitivnim bivanjem u sadašnjem trenutku, dok se drugi cilj odnosio na pogodak strijelom u centar mete – žuti krug. Kao što se vidi iz priloženog postavio sam si jasne ciljeve, naumio ih ostvariti i ostvario ih.

Kako bismo bili što precizniji u našim naumima mudro je postaviti radnu scenu, odnosno poduzeti sve potrebne predradnje i radnje (skupine manjih ciljeva) koje će nam pomoći u našem glavnom naumu. Točnije, poduzeti “mini akcije” koje potpomažu “glavnu akciju – ostvarivanje glavnog cilja”. U mojem slučaju to se odnosilo na donošenje streličarske opreme, pripremanje stalka i mete, kao i finalnoj pripremi prije ispucavanja strijele. Naravno, “fokus na cilj” (usredotočenost) je neizostavna komponenta jer ako nam se fokus rasprši, postoji velika mogućnost neostvarivanja ili odustajanja od cilja. Kao točku na “i” navodim samodisciplinu, odnosno ustrajnost i odlučnost u ostvarivanju bilo kojeg “određenog cilja”.

 

Ako sažmemo sve navedeno i postavimo formulu, ona će izgledati ovako:

(JASAN CILJ + FOKUS + SAMODISCIPLINA + AKCIJA) = OSTVARENI CILJ

 

Iako ova formula u većini slučajeva savršeno funkcionira, dužan sam napomenuti da je mudro biti svjestan vlastitih mogućnosti i ograničenja prilikom određivanja osobnih ciljeva te isto tako obratiti pozornost na prisutnost povoljnih ili eventualno nepovoljnih vanjskih čimbenika koji bi mogli utjecati na ostvarivanje vaših ciljeva.