Ti E-BROJEVI nazivaju se ADITIVI.

 

Tu počinje naša priča. Dan prije nego što je kćer došla iz Zagreba, obavili smo polumjesečnu kupnju zaliha industrijskih i vegetarijanskih namirnica poput gore navedenih. U to vrijeme neki su se proizvodi izgubili sa polica trgovina, a na njihovo mjesto došli novi. Među novima pojavio se jedan hrvatski proizvod te jedan strani. Ne sumnjajući ništa, poučeni prijašnjim proizvodima, kupili smo oba za probu. Mlađoj kćeri i ženi se više sviđao HR proizvod, a manjim klincima i meni, bilo je svejedno.

 

Tada naša studentica dolazi sa knjigom, hrvatskih autorica dr. sc. Ivane Vinković Vrček i Dade Lerotić, ADITIVI U HRANI – Vodič kroz E-BROJEVE. Uzima konzerve netom kupljenih pašteta, a i poklopce sa sastojcima onih prijašnjih te počinje analizirati E-brojeve. Nećete vjerovati, onaj naš HR proizvod je potpuno ispravan. Svi korišteni ADITIVI, a samo je jedan, je dozvoljen, čak i za djecu. No, onaj strani proizvod… E, on ima u svom sastavu pet ADITIVA, a od toga jedan koji nije dozvoljen djeci za konzumaciju E 407 KARAGENAN. Nadalje, dva koje treba IZBJEGAVATI : E 452 POLIFOSFAT i E 621 NATRIJEV GLUTAMINAT. Ovaj zadnji aditiv ima upozorenje da može za malu djecu do količine 1 g/l namirnice E 412 GUAR GUMA. Ostao je još jedan i taj je jedini bezopasan E 316 natrijev izoaskorbat.

 

Ova saznanja su nas, kao obitelj, potakla na razmišljanje: Što možemo učiniti za sebe?

 

Počeli smo proučavati recepte za izradu pašteta, salama i krenuli ih proizvoditi kod kuće, a tofu i sejtan kupujemo od naših prijatelja koji ih, isti tako, rade sami kod kuće. Namirnice biramo i kupujemo od lokalnih EKO poljoprivrednika, a neke uzgajamo sami. Računica je jednostavna: kilogram kupljene paštete košta od 93.00 – 135,00 kn, a naš domaći kilogram ne prelazi 15. 00 kn.

 

Naravno, i dalje ćemo kupovati gotove proizvode jer ne možemo sve proizvoditi. Ono što svi možemo učiniti za sebe i svoje obitelji je  EDUKACIJA o štetnim aditivima i sličnim tematikama u svrhu poboljšanja kvalitete življenja i zdravlja. Sve informacije su nam dostupne na internetu, samo kliknemo mišem, posudimo knjigu ili je kupimo da nam je uvijek pri ruci. Ja sam za ovo zadnje.