Često u životu ne možemo zadovoljiti neke svoje potrebe, želje ili prohtjeve. Pred nama su mnoge zapreke, a one mogu biti prirodne i socijalne. U prirodne, npr. spadaju žeđ i glad, ako u blizini nemamo hrane ili vode. Socijalne zapreke mogu biti i socijalni običaji (želimo kavu na radnom mjestu). Kada govorimo o zaprekama, tu su i naše mentalne zapreke.

 

 

Te mentalne konflikte dijelimo u tri kategorije:

 

1.Konflikt dvostrukog privlačenja

2.Konflikt dvostrukog odbijanja

3.Konflikt istovremenog povlačenja i odbijanja

 

Objasnimo ova tri konflikta:

 

KONFLIKT DVOSTRUKOG PRIVLAČENJA: ne možemo se odlučiti između dva cilja (hoćemo li u kino ili u kazalište, odlučiti što studirati povijest ili povijest – umjetnosti).

 

KONFLIKT DVOSTRUKOG ODBIJANJA: prinuđeni smo birati između dva motiva koji nas jednako odbijaju (udariti u auto koji nam ide u susret ili udariti u nogostup)

 

Što je frustracija i koja je njena priroda?

 

Kao što smo već prije naveli to je situacija u kojoj ne možemo zadovoljiti svoje potrebe, želje i prohtjeve. Naša frustracija može biti duboka i dugotrajna, a manifestira se u svim područjima. Ona se može ostvariti na subjektivnom planu imamo karakterističan doživljaj napetosti (osjećaj da će nam se nešto dogoditi, osjećaj inhibiranosti, neugode, tjeskobe, zlovolje , čak do bijesa i srdžbe). Na fiziološkom planu to je izmjena rada unutrašnjih organa to je veza fizioloških o funkcija i emocija. A na planu općeg ponašanja se pojavljuje manja ili veća reorganizacija, ili dezorganizacija i „gubljenje živaca“. Na socijalnom planu to su poremećeni socijalni konflikti, napetost u sredini u kojoj živimo. Djelovanje same frustracije je kumulativno, dok sama frustracija ima moć infiltracije! Ako smo frustrirani u jednom području neke aktivnosti, to će se negativno odraziti i na aktivnosti koje s tim područjem nemaju veze ili nemaju direktnu vezu.

 

Kako reagiramo na frustraciju? Mnogobrojni su oblici reakcije na frustraciju, a možemo ih podijeliti na četiri skupine:

 

1. Reorganizacija aktivnosti je najbolja racionalna metoda, jer ako jedna vrsta aktivnosti ne donosi rezultate i ne rješava frustraciju, trebalo bi se reorganizirati ili promijeniti svoje aktivnosti .Tada često trebamo promijeniti ciljeve ili ih u potpunosti napustiti. Ciljeve treba smanjivati ili povećati (ambicija). Usvajanje novih znanja, stjecanje ili napuštanje starih i novih navika i shvaćanja. I na kraju reorganizacija novih i starih činjenica.

 

2. Agresija ja reakcija na frustraciju, a svaku agresiju prati srdžba, osjećaj neprijateljstva, srdžbe i mržnje. Sve agresije nisu jednake: postoji suptilno i verbalno ironiziranje, a postoji i agresija koja se manifestira ponašanjem i koje spadaju u kaznena djela. Da bi razlikovali kada je agresija adaptivno i primjereno ponašanje, a kada obrambeni mehanizam važno je znati da je riječ o nužnoj obrani vlastite osobnosti, odnosno je li opasnost stvarna i usmjerena na osobu ili problem.

 

Agresija može biti aktivna ili pasivna. Aktivna agresija zadaje bol ili neugodu dugoj osobi, a pasivna se odražava u ne činjenju nečega što druga osoba očekuje od nas s obzirom naš odnos. Problem agresije komplicira osobito transfer agresije (umjesto da napadnemo pravi izvor frustracije, frustrirani subjekt prenosi svoju agresiju na osobu ili predmet koji nema direktne veze s prvobitnom situacijom. To se zove supstituirana agresija. Koja je zapravo zamjena cilja u agresiji. Supstituiranu agresiju možemo usmjeriti i na nekoga tko nam se „prvi našao na putu“, ali ponekad biramo nekoga koga nam je najlakše napasti.

 

Primjeri supstituirane agresije su: pretpostavljeni nam prigovori, a mi svoju frustraciju „ istresamo„ na bračnom partneru, djetetu, kolegi na poslu.

 

3.Povlačenje je donekle suprotno agresiji. Osoba reagira na izvor frustracije - ne napadom, već povlačenjem u sebe. Povlačenje je češće relativno! Osoba ne odustaje od cilja, ona to i dalje želi ali se osjeća nemoćna, nesposobna, zastrašena... Pa se povlači u samosažaljenje, neaktivnost i rezignaciju. Povlačenje je često povezano sa sanjarenjem i maštanjem. Rezignacija je zapravo odustajanje od cilja koji je dostižan, ali je potrebno uložiti malo više truda, energije i napora.

 

Obrambeni mehanizmi

 

Naše psihološko „JA“ raspolaže nekim sredstvima kojima se dosta učinkovito brani od psihičkih povreda, prvo je KOMPENZACIJA - njen cilj je obrana ličnosti od osjećaja manje vrijednost. Da bi nadoknadili, ispravili ili prikrili svoje stvarne ili umišljenje nedostatke na nekom području pojedine osobe se nastoje afirmirati na nekom drugom području i tako afirmirati svoje „ ja“. Ovo se često događa uz velike napore zbog učestalog nezadovoljstva. Kompenzacija mora biti veća kako bi prikrila, onaj pravi nedostatak.

 

SUBLIMACIJA je prijenos mentalne energije. Nastojanja koja bi se pokrenula radi ostvarenja nekog cilja prenose se na neke druge ciljeve, koji su nekada srodni, ali često i vrlo različiti od prvotnih ciljeva,

 

IDENTIFIKACIJA je suzbijanje osjećaja maje vrijednoasti. Budući da se osjećamo inferiornim, osoba se identificra sa nekom skupinom, pojedincem i sebi postaje važna. Identifikacija nam pomaže da ostvarimo želje, koje inače nikad ne bi ostvarili.

 

RACIONALIZACIJA štiti naše ja od osjećaja krivnje i osjećaja manje vrijednosti.

 

Ovaj mehanizam javlja se u nekoliko varijanti :

 

1. Opravdanje iznalaženje dobrih razloga, umjesto pravih razloga ako smo učinili nešto loše ili nešto loše uradili.

 

2. Omalovažavnje reakcija „ kiselog grožđa“, olakšavamo si neuspjeh na način da tu aktivnost ili ciljeve omalažavamo .

 

3. Uljepšavanje je rakcija „ slatkog limuna“, nastojimo sebi uljepšati stvari nešto loše što smo učinili ili namjeravamo učiniti.

 

4. Represija je potiskivanje neugodnih doživljaj iz svijesti u podsvijest. Neugodni doživljaji potiskuju se u našu podsvijest, odnosno izvan fokusa naše pažnje, neposrednog pamćenja i ostalih svijesnih doživljaja,

 

5. Regresija je mahanizam u kojem se „ vraćamo 2 ponašanjem na niži stupanj razvoja. Regresija ja kada se odrasle osobe počnu ponašati kao djeca.

 

6. Fiksacija i ako racionalno vidimo da neko ponašanje ne odnosi rješenje, mi uporno nastavljamo s tim ponašanjem. Naravno da ne postižemo uspjeh.

 

7. Negacija je negiranje neugodnog, nepodnošljivog događaja kojim si dajemo vremena da se priviknemo na lošu vijest. Ako to privikavanje kratko traje onda negacija nije opasna ali ako traje mjesecima i godinama , onda je negacija opasnno zavaravanje koje nas sprečava da krenemo dalje.

 

8. Projekcija osoba vlasti problem projicira na drugu osobu, pripisujući joj osobne probleme ili probleme koje je muče. To je vrilo nezgodan obrambeni sistem jer narušava odnose s tom osobom a problem ostaje ne riješen.

 

Pored navedenog mehanizma postoji i drugi obrambeni mehanizmi. Naš mozak se brine za to. Ali, ako to postižemo na navedene načine naše zadovoljstvo neće biti dugog vijeka jer problem moramo riješiti kad tad. Obrambani mehanizam treba naučiti prepoznati i ne odpustiti da postane uobičajeni način ponašanja. Ako ne traje dugo obrambeni mehanizam je i te kako koristan.

Suradnici

Mijenjamo život nabolje!

talasi.org

Web hosting - www.cubrad.com

 

 

Broj prikaza (hitova) članaka
522427